Rabindranat Tagore

GRADINAR 36

On mi došapnu: - Dragana, podigni oči svoje !
Ja ga surovo prekoreh i rekoh: - Odlazi!
Ali on se ne pomače s mesta.
Stajao je preda mnom držeći obe ruke moje.
Rekoh mu: - Ostavi me! Ali on ne ode.

Priljubio je svoje lice uz moje uho.
Pogledah ga i rekoh mu: - Neka te je sram!
Ali on ne hajaše za to.
Njegove mi usne dodirnuše obraz.
Uzdrhtah i rekoh mu: - Drznuo si se i suviše!
Ali on nije znao za stid.

Udenu u kosu moju jedan cvet.
A ja mu rekoh: -
Ne pomaže ti ništa!
Ali on stajaše tu nepomično.
Skide venac sa mog vrata i ode.
A ja plačem i pitam srce svoje:
- Zašto se ne vraća?