Miroslav Antić
USPOMENA
Lea
Rastali smo se,
ali naše detinjstvo ostaje
u prvom poljupcu kojim
sam obraz opekla.
E, moja ljubavi,
za ceo život dosta je
to malo ničega kad sam
najviše ti rekla.
Naše su oči tada pomešale
boje,
pa isto vidimo ovaj svet ludi
i tršavi.
Leo
I ja, kad grickam bombone
ili žvaku,
kad ližem kornet,
il nešto luckasto usnim,
il se bez veze isplazim
nekom dečaku
- osećam ukus osmeha tvog
na usni.
Razišli smo se.
i naše detinjstvo ostaje
svejedno kakvim stazama
sutra lutali.
Malo
je bilo.
Al
ipak,
Kad pogledaš: dosta je
sve ono što smo rekli
i prećutali.